ispiši  dodaj u favorite  pošalji prijatelju  Share  Share
pitajte me
Facebook Twetter MySpace Youtube
Naslovnica Događanja Izborni program Upoznajte me Multimedija Vaš doprinos Blog

Na kavi s predsjedničkom kandidatkinjom Vesnom Škare - Ožbolt

vrijeme Srijeda 30. Rujan 2009.  izvor Izvor: Večernji online  kategorija Kategorija: Intervjui  Bookmark and Share
Na kavi s predsjedničkom kandidatkinjom Vesnom Škare - Ožbolt

Točno u podne. Ali ne kao u vesternu, dvoboj, već kavica na Cvjetnom trgu.

Sunčano i toplo bablje ljeto izmamilo je na terase i ulice i šetače i one koji rade i one koji umišljaju da nešto rade (kao ja, ha ha ha), dakle svu silu likova, a ja usred te vreve koračam s umjerenim strahom; da nešto ne pođe po zlu. Ali sabrat ću se ja na vrijeme, govorim sebi, pa što, i predsjednici/e piju kavu, ne?

Dočekuje me zgodna, simpatična mlada žena, Glorija, njezin PR. U zadnji trenutak moramo pročešljati još par pitanja koja sam naknadno smislila. Vesna malo kasni, ali ništa zato. Prilazi nam sa širokim osmijehom na licu, jednostavna elegancija, čvrsti stisak ruke koji upućuje na čvrstinu karaktera. Sviđa mi se na prvi pogled. Vedra, optimistična, jednostavna mlada žena koja sigurno zna što hoće, ali i kako to ostvariti. Malo čavrljamo, ali u trenutku prelaska na posao, tj. intervju, odmah postaje savršeno ozbiljna.

Gospođo Ožbolt, iako je o Vama već sve manje više poznato, molim Vas, recite ukratko, što je Vas kao mladu osobu motiviralo da aktivno uđete u politiku i nešto o svojim iskustvima suradnje s prvim Hrvatskim predsjednikom dr. Tuđmanom?

U predsjedničke dvore došla sam kao mlada i relativno neiskusna osoba. Nije uvijek bilo lako raditi s Tuđmanom, mnogo je očekivao od svih nas. Ipak nije bio ni blizu tako “tvrd” kako se mnogima činilo. Možda sam imala sreću što sam došla kao mlada i što sam žensko te mi je dopuštao malo više nego drugima, primjerice, da ga kritiziram i da mu oponiram. Moram priznati da sam te “adute” ponekad koristila kako bih nametnula neke svoje ideje. Nakon nekog vremena, kada je uvidio da se jako trudim, da brzo učim i dobro radim, počeo me ozbiljno uvažavati i zahtijevati sve više. Nisam više mogla koristiti “adute”, samo argumente i početničkim greškama više nije bilo mjesta.

Smatrate li da bi predsjednik Republike trebao imati veće ovlasti od sadašnjeg predsjednika Mesića i kakve?

Mislim da to nije potrebno, i ovakav opseg ovlasti predsjednika ostavlja širok prostor djelovanja, naravno, pod uvjetom da imate autoritet, znanje i sposobnosti. Iz Mesićeva primjera dobro se može vidjeti koliko je on zapravo, uza svu ograničenost predsjedničkih ovlasti, utjecao na dnevnu politiku i uspijevao nametati neke teme cjelokupnoj javnosti. Nema sumnje da će njegova dva mandata ostaviti veliki trag u povijesti Hrvatske, po nekima dobar, a po nekima loš. Iako su mišljenja javnosti dakle, podijeljena, ipak mislim da je njegova cjelokupna slika pozitivna.

Što biste Vi kao predsjednica donijeli državi i koji bi bili Vaši prioriteti?

Jedino što me zanima jest mogućnost da potaknem promjene i reforme koje su ovoj zemlji nasušno potrebne. Ovo na što danas nalikuje Hrvatska je …… strašno. Nered na svim razinama, potpuni pad morala, afere jedna gora od druge, milijunske cifre koje su završile u nečijem džepu vrište s naslovnica, čovjek se više niti novine ne usudi otvoriti bez da pri ruci ima tabletu nitroglicerina. Nema dana da se ne zapitam, je li to kraj? Hoćemo li mi uopće opstati kao zemlja ili ćemo doista završiti kao nečija kolonija? Prvo što bih učinila je da bi zaustavila taj raspad sistema, pozvala i mlade i stare da se zajedno potrudimo posrnulu Hrvatsku osoviti na noge. Zajedno, Hrvati mogu sve. To su već dokazali.

Borba protiv korupcije i kriminala, je li to moguće na bilo koji način? Je li to samo stvar političke volje ili postoje i neke druge zapreke?

Ne postoje nikakve druge zapreke osim nedostatka političke volje. Gledajte, prava korupcija je pri vrhu vlasti, iluzorno je očekivati da će netko ili neki iz vrha učiniti nešto konkretno, naprotiv, iskoristit će svoju poziciju i moć da blokira ili barem odgodi istragu, po mogućnosti do nastupanja zastare. A oni, iz nižih slojeva vlasti ili javnih uprava, razmišljaju, otprilike, pa zašto bih se ja držao zakona ko’ pijan plota i tresao se zbog 50 eura mita kad ovi “gore” ukradu milijune kuna, i ako i dođu u medije, ništa im se ne dogodi. Naši su zakoni dobri, većina ih je usklađena s zakonima EU, većina sudaca je vrlo kvalitetna, no dovoljno je samo nekoliko korumpiranih da cijeli sustav u očima javnosti dođe pod upitnik.

Ne treba imati iluzija da možemo izgraditi društvo potpuno lišeno korupcije, toga nema nigdje, ali ono što moramo je svesti korupciju na minimalnu mjeru. Uvjet za to je da se svaka korupcija, bez obzira na kojoj razini, sankcionira. Onoga dana kad u Hrvatskoj ministar “padne” zato što je službenom karticom kupio ženi poklon (jer, taj čas nije pri sebi imao gotovine), tek tada ćemo moći reći da je Hrvatska uređena država. Isto vrijedi i za nepotizam; nemoguće ga je iskorijeniti, toga je bilo oduvijek i ima ga i u drugim državama, no ni izdaleka u tolikoj mjeri kao u Hrvatskoj. Temeljni problem Hrvatske jest taj da je razina korupcije i nepotizma probila apsolutnu granicu tolerancije.

Smatrate li da je naš kazneni zakon preblag ili su samo suci preblagi?

Ne bih rekla da je zakon preblag, a niti su to suci. Hrvatski Kazneni zakon po strukturi i težini sankcija sličan je kaznenim zakonima većine europskih zemalja. Kazne su visoke, ali primjena najviših kazni je vrlo rijetka jer naši suci i kad imaju tu mogućnost, rijetko izriču najstrože ili najviše kazne. Do današnjeg dana u Hrvatskoj je izrečeno svega nekoliko kazni na 40 godina zatvora, zbog toga je ta opća percepcija da su kazne blage, iako one to zapravo nisu. Ono što je definitivno problem na kojem valja poraditi jest neujednačenost sudske prakse, odnosno u različitom kažnjavanju za ista kaznena djela na različitim sudovima. Tako će se, primjerice, u jednoj županiji za provalu dobiti jednu godinu zatvora, a u Zagrebačkoj županiji uvjetna osuda.

Jeste li kao bivša ministrica Pravosuđa zadovoljni postignutim rezultatima?

Nisam samozadovoljni tip niti sam sklona živjeti na staroj slavi. Uvijek mislim da sam mogla napraviti više i bolje. Svaki svoj rezultat uvijek iznova analiziram, tražim greške… No, ako smijem izdvojiti neke stvari na koje sam doista ponosna, to su: mirna reintegracija istočne Slavonije, ukidanje zakona o lihvarskim kamatama - to mi je bio veliki profesionalni izazov i veliko zadovoljstvo kada sam u tome uspjela. I treće, projekt sređivanja zemljišnih knjiga, odnosno, e-gruntovnica, što je rezultiralo, između ostalog, i onemogućavanjem sumnjivih transakcija nekretninama i zemljištem.

Na žalost, nisam imala prilike do kraja provesti neke svoje projekte, primjerice, Robin Hood zakon, antikorupcijski zakon, zakon o maloljetničkoj delinkvenciji i još neke.

Iako po struci niste ekonomist, sigurno imate kao i svaki građanin svoje viđenje izlaska iz krize i mislite li da će ovaj nepopularni “harač “ zaista popuniti državnu kasu ?

Da su ova, i sve prethodne vlade napravile reformu javne uprave, da su reducirale subvencije javnim poduzećima koja stvaraju gubitke, da su srezale povlaštene mirovine, da ne nabrajam dalje, uvođenje harača i povećanje PDV-a ne bi bilo potrebno. Ako ova Vlada konačno ne krene u konkretne reforme, nema šanse da će prikupljeni harač osigurati dugoročniji “mir u kući”. Zato mi je pomalo smiješno da ministar Šuker već sada izjavljuje kako će harač ukinuti već tamo 2011. godine… Pitam se na temelju čega on radi takve prognoze kad je upravo on do prije nekoliko mjeseci samouvjereno tvrdio kako krize u Hrvatskoj neće biti, da bi ga realnost vrlo brzo negirala!

A izjavu dr. Hebranga da je “harač” porez koji bi domoljubi smatrali “porezom solidarnosti” smatram bezobraznom. Ovdje se radi o tome da Vlada nije napravila svoj posao, odnosno da ga je radila loše i “maćehinski” raspolagala s novcem svih nas. I sada kad je “spiskala sve što se spiskati dalo”, navaljuje se na leđa narodu da pokrije njezino nerazumno zaduživanje i apelira na njegovu solidarnost?!

Imam osjećaj da je ova Vlada – ili, bolje reći neki njezini članovi – negdje ipak svjesna svoje nekompetentnosti i neznanja, neki čeznutljivo vrebaju i najmanji znak oporavka EU i SAD-a, nadajući se da će se to preko noći pozitivno odraziti i na nas, pa da neće morati poduzimati bolne reforme. Ova Vlada ih do sada nije imala hrabrosti pokrenuti, niti je smogla snage zamijeniti one koji nisu dorasli sadašnjem zadatku - a to je izvlačenje države iz krize u koju su je oni sami doveli. Zato želim vjerovati da su nedavni potezi premijerke Kosor, znak da je odlučila uzeti škare i presjeći sve ono što ne valja, ma kako bolno bilo. Uvjerena sam da je premijerka svjesna da će joj se svako odgađanje vratiti kao bumerang.

Prema inozemnim izvorima, početak globalnog gospodarskog oporavka pomaknut je negdje na sredinu 2010. godine. Ali, što će se desiti ako, kako spekuliraju inozemni financijski i ekonomski stručnjaci, izbije još jedna recesija?! A to nije nemoguć scenarij, jer svakom je jasno da ovaj mali oporavak kojeg bilježe EU zemlje, a i SAD, stoji na doista krhkim nogama.

Ipak ostaje činjenica da se i taj bolan potez, taj dodatni teret ipak mogao i pravednije rasporediti. U javnosti ima dosta nezadovoljstva zato što ne plaćaju svi jednako, ispada da najmanje ili uopće ne daju ništa upravo oni koji imaju najviše. Može li se po Vama nekako popraviti ta porezna politika , smanjiti previsoka stopa PDV-a, barem za osnovne potrebe, hranu, odjeću, obuću? A da se istovremeno uvede porez na luksuz?

Harač je trebao biti progresivan porez, ali on to nije. To je ekonomski loša odluka koja će dodatno osiromašiti slabije stojeće građane – ne mogu reći “srednji sloj” jer njega u Hrvatskoj više nema – i još više srušiti ionako poraznu konkurentnost Hrvatske.

Što se poreza na luksuz tiče, moglo bi se dogoditi da se uvođenjem poreza na luksuzna plovila i letjelice, uništi mala brodogradnja; jer oni koji kupuju letjelice i plovila iznad 350 tisuća kuna vrijednosti, za koje bi se taj porez primjenjivao, registrirat će ih u drugim državama ili će fizičke osobe skuplja vozila ili letjelice kupovati na račun tvrtki. Taj se porez trebao bolje osmisliti, na način da se onemogući izbjegavanje plaćanja poreza.
Smanjenje PDV-a za hranu i piće na deset posto već je bilo predloženo, dakle, prostora za smanjivanje stope PDV-a je za neke osnovne namirnice bilo, da bi na koncu sve bilo prebačeno za sljedeću godinu. Nadam se da će se to i realizirati i da Hrvatska neće više biti država s najvećim PDV-om u regiji.

Kakav je Vaš stav o odnosima između Crkve i države ?

Crkva u Hrvatskoj ima svoje mjesto koje ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Neki problematiziraju članak 6. Ugovora između Svete Stolice i Republike koji definira financijske obveze države prema Crkvi no, sve dok Vlada ne krene u pregovore oko revizije Ugovora, valja ga poštivati baš kao i svaki drugi pravni akt.

Prema članku 15. Ugovora između Svete Stolice i Republike, otvorena je mogućnost izmjena, ako se stanje u državi bitno promijeni. Vjerujem da se svi slažemo oko toga da su okolnosti u državi danas bitno drugačije i bitno lošije nego 1998. godine kada je Ugovor potpisan. Dakle, reviziju Ugovora bi trebalo napraviti na način da se privremeno obustave ili smanje isplate iz proračuna, kao što se uostalom napravilo s plaćama i povišicama. Mislim da i Crkva može, i treba, pridonijeti ublažavanju krize u državi.

Smetaju me primjedbe nekih da se Crkva miješa u politiku; kao javna institucija Crkva ima pravo na svoje mišljenje. Možemo diskutirati o tome koliko mišljenje kardinala Bozanića o nekoj stvari od društvenog značaja utječe na cjelokupno, većinsko katoličko stanovništvo, no onda moramo postaviti pitanje koliko mišljenje, primjerice, predsjednika države o takvom nekom problemu može djelovati na hrvatsku javnost. Ne možemo imati dvostruke standarde.

Bi li se po Vašem mišljenju trebali dati na uvid javnosti registri branitelja i invalida Domovinskoga rata i mislite li da je potrebno učiniti reviziju registara?

Da, apsolutno. Ja sam već naglašavala potrebu za transparentnošću registara, ali i za njihovom revizijom. Konačno bismo trebali imati točan uvid u to koliko je branitelja sudjelovalo u Domovinskom ratu, koliko imamo invalida, tko je sve ostvario prava na mirovine, invalidnine i jesu li svi ti zahtjevi opravdani, odnosno udovoljavaju li kriterijima za njihovo dobivanje.

Što bi po Vašem mišljenju za Hrvatsku značio ulazak u EU, a koje negativne strane ta asocijacija može donijeti?

Ulazak RH u EU značit će prije svega konačno uspostavljanje pravne države. Na žalost, nismo u stanju sami dovesti državu u red. Ne bih sada išla u šire objašnjavanje zašto je to tako, samo kratko; mislim da je to ponajviše zbog loših vlada od rata naovamo, loših zakona donesenih u vrijeme tranzicije, kriminalne privatizacije, neefikasnog pravosuđa i nesposobne i korumpirane birokracije.

U godišnjem izvješću Europske komisije za 2008. godinu opet nam spočitavaju sporost u izgradnji moderne i efikasne državne službe, nedovršenu reformu pravosuđa te slabu provedbu antikorupcijskog programa. Nije mi drago, i vrijeđa me kao građanina to što nas vani tretiraju kao zemlju Trećeg svijeta, što nas razna međunarodna politička tijela, metodom “mrkve i batine” tjeraju na provođenje tih nužnih reformi. Ono što me smeta jest to da tu ima i dvostrukih standarda, političkih igra pa i ucjena. Često se pitam: je li nam to trebalo? Zašto nismo sami riješili stvari i izgradili uređenu i pravnu državu, za našu dobrobit, ne zbog Europske unije?

Što se tiče negativne strane ulaska u EU, ja ih, za sada, ne vidim. Euroskepticizmu nema mjesta, u EU nam samo može biti bolje. Ograničenje suvereniteta, čega se neki boje, ne vidim kao problem, to je nešto što niti jedna članica Europske unije ne može izbjeći. Jasno je da će se neke ključne odluke donositi u Bruxellesu, a ne u Zagrebu.

Gospođo Ožbolt, imate li Vi kao, recimo buduća predsjednica države viziju, u smislu napretka Hrvatske, kako vidite Hrvatsku državu budućnosti i u kojem pravcu bismo trebali usmjeriti svoje napore ka boljitku?
(Je li to poljoprivreda, uzgoj zdrave hrane, turizam, industrija, ekologija, energetika, itd.?)

Moja vizija buduće Hrvatske je ono što žele i obični ljudi – sretnu i bogatu zemlju i sretne ljude. Zvuči utopistički, ali kad malo bolje pogledamo što sve Hrvatska ima, a ovdje mislim na prirodne resurse, ali i na ljude, i nije. Pogledajte male zemlje u Europskoj uniji, najmanje su i najbogatije; prema BDP-u po stanovniku (u 2006.) Luksemburg, Irska i Danska. A Slovenija s dva milijuna stanovnika 23. je najmanja zemlja EU, ali 16. po bogatstvu.

Kao predsjednik-operativac – a to je kako ja doživljavam ulogu predsjednika jedne države – pozvat ću sve ponajbolje stručnjake, i lijeve i desne, da se angažiraju u projektima potrebnim da se Hrvatska pokrene s mjesta i uđe u taj krug malih bogatih država.

Područja rasta u koja trebamo ulagati kako bismo poboljšati životni standard i dostigli blagostanje uključuju zdravu hranu, obnovljivu energiju, biotehnologiju, nanotehnologiju, održivi turizam i naravno - obrazovanje.

Hrvatska je sad već gotovo 50 posto ovisna o uvozu energije, a prema Strategiji energetskog razvoja Hrvatske Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva ovisnost o uvozu energije do 2030. godine povećat će se na više od 90 posto! Dakle, moramo ulagati u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost, u održivo vodno gospodarstvo i reciklažne tehnologije, općenito u tzv. zelena tržišta jer ona osiguravaju rast, dodanu vrijednost i radna mjesta. Procjene stručnjaka su da će to tržište do 2020. godine narasti na više od 2.000 milijardi, i kad bi Hrvatska zauzela samo jedan posto tog tržišta – osigurali bismo 20 milijardi eura izvoza! Osim toga, ulaganjem u obnovljive izvore energije Hrvatska štiti svoj okoliš, a čisti okoliš je hrvatski “trademark”.

Industrijski sektor u Hrvatskoj je na umoru: samo u prvih sedam mjeseci ove godine zabilježen je pad od čak deset posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Vlada mora odrediti vodeće nacionalne industrije, jasno definirati koje su to propulzivne grane u koje treba ulagati i u kojima Hrvatska ima šanse postići konkurentnu prednost pred ostatkom svijeta.

Trebamo konačno shvatiti da je poljoprivreda te proizvodnja ekološki zdrave hrane kao imperativ za održivi razvoj zemlje, naš prioritet. Stoga bih prvo predložila da se stane s rasprodajom državnog, poljoprivrednog zemljišta koje bi trebalo objediniti u jednom fondu i davati u koncesiju.

Turizam se u Hrvatskoj još uvijek percipira kao relativno siguran i nepresušan izvor profita na bazi ” što više kreveta uz obalu mora”. Niti jedna vlada do sada nije složila suvislu i kvalitetnu strategiju razvoja turizma kojom bi se maksimalno koristile komparativne prednosti naše zemlje na originalan način. Tako, primjerice, još nemamo izgrađenu infrastrukturu ni adekvatan menadžment za kulturni turizam i definirane ture, što najviše zanima turiste iz Rusije, Ukrajine, Indije i Kine, zemlje za koje se od sljedeće godine ukida vizni režim. Kina je posebno zanimljiva jer je još 2005. godine s Hrvatskom potpisala partnerstvo o općoj suradnji. To je velika zasluga predsjednika Mesića čija je posjeta Kini 2002. godine, za mandata Jiang Zemina, otvorila Hrvatskoj ovo brzorastuće tržište.

Kako zaustaviti odljev najkvalitetnijih stručnjaka i znanstvenika iz zemlje. Uzmimo samo primjere sjajnog genetičara prof. dr. Đikića ili prof. dr. sci. Davora Pavune, zar takvi stručnjaci nisu potrebni Hrvatskoj i kako ih zadržati?

Naravno da su potrebni. No, ova sredina još nije dostigla onu razinu na kojoj se stručnost i pamet cijeni više od dobrog auta ili jahte. Mladima se, kroz politiku, ali i medije nameće materijalno kao jedini cilj i smisao života, podržava se intelektualna prosječnost, a sve što iskače iz tog okvira često se shvaća kao smetnja, kao problem.
Novostvorena “elita” iz 90-tih nije imala sluha za “izvrsnost”, više je bila orijentirana na zgrtanje bogatstva i naravno da su u takvim uvjetima “mozgovi” krenuli u bijeli svijet, gdje se pamet i znanje cijeni i gdje nitko nikad, niti u šali, a kamoli u Parlamentu nije rekao da “kilo mozga vrijedi dvije marke”. No, stvari se mijenjaju i čini mi se i da građani osjećaju ovu krizu kao svojevrsnu katarzu, nakon koje se ponovno vraćaju one prave vrijednosti koje smo zagubili na mukotrpnom i predugom tranzicijskom putu. Ja sam po prirodi optimist, i sigurna sam da će se ova zemlja ponovno uzdići i biti onakva kakvu smo je svi mi sanjali – dostojanstvena, uljuđena zemlja u kojoj se cijeni rad i čovjek koji živi od poštenog rada. Tada će se i brojni naši stručnjaci i znanstvenici, stari i oni mlađi, vratiti u domovinu kako bi dali svoj obol “ponovnom rođenju” naše Hrvatske.

Trendovi razvoja svjetskih tehničkih i medicinskih inovacija, stvaranje umjetne inteligencije, robotizacija, kloniranje, uzgoj vlastitih organa, GMO , je li Hrvatska uopće i u kojoj mjeri spremna ići ukorak s najnovijim svjetskim trendovima koji zastrašujuće brzo napreduju na svim poljima?

Hrvatska još nije dovoljno spremna, dijelom zbog difuznog financiranja onih koji “proizvode” nova znanja kao što su instituti, R&D odjeli i pojedinci-stručnjaci ili znanstvenici, a dijelom zbog još uvijek nedovoljne povezanosti obrazovnih institucija s gospodarstvom. Državne poticaje treba usmjeravati na one institucije ili pojedince koji svojim postignućima direktno pridonose gospodarskom razvoju, a ne da se kod dodjela potpora poduzetnicima ne radi razlika između starih obrta i tehnološki izvrsnih kompanija. Osim toga, da bi Hrvatska bila u trendu sa svjetskim napretkom na navedenim područjima, trebalo bi jasno identificirati klastere znanja najkompetentnije za izvoz, razviti sustave stipendiranja, privlačiti strane istraživače, kompanije i udruženja te članova dijaspore važnih za određene klastere.

Sada bih Vam rado postavila nekoliko pitanja o kojima se u našem društvu dosta govori, postoje suprotna mišljenja, a oko nekih se diže i podosta prašine.
Kako Vi gledate na istospolne zajednice, posvojenje djece unutar njih? Vaš stav i obrazloženje?

Nemam ništa protiv istospolnih zajednica, no nisam baš sigurna da je to najbolje okruženje za odgoj djeteta? Bojim se da nedostaje ta ravnoteža (otac-majka) bez obzira što u takvim zajednicama postoji podjela uloga na onog koji je dominantan (dakle, muško) i drugog/drugu koji/koja predstavlja ženu.

Odobravate li pobačaj i u kojim okolnostima?

Nisam za to da to bude način kontrole, u medicinski uvjetovanim slučajevima kao i u slučajevima npr. silovanja odobravam, ako žena tako odluči.

Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji oko kojeg se ovih dana lome koplja ne samo u Saboru, već na svim razinama?

Već sama činjenica da se Zakon mijenjao dok se još ni tinta nije osušila govori o (ne)kvaliteti tog zakona. Dobra je stvar što je ministar Milinović konačno pokrenuo izradu tog kompleksnog zakona jer bilo je krajnje vrijeme da se uvede kontrola u ovaj segment medicinski potpomognute oplodnje. No, dvije stvari nisu mi jasne: kako to da je do samo prije nekoliko tjedana struka tvrdila da je zamrzavanje jajnih stanica daleko skuplje i manje efikasno od standardne metode zamrzavanja zametaka, da bi nekoliko tjedana kasnije rekli da to nije nikakav problem, iako relevantni podaci govore kako je ta metoda i do 15 posto manje uspješna od stare?

Koliko mi je poznato, zakon katoličke Španjolske i Poljske je liberalniji od ovoga Milinovićeva, a sličan zakon usvojen u Njemačkoj i Italiji pokazao je već svoje nedostatke, konkretno, odredba talijanskog zakona o broju jajnih stanica koje se mogu oploditi je pred ustavnim sudom Italije. Čini se da Šeks i Milinović čvrsto drže stajalište da nije pametno učiti na tuđim greškama, nego isključivo na vlastitim.

Druga stvar koja mi nije jasna - ako je istina ono što je jedan naš renomirani medicinski stručnjak izjavio za tisak kako je struka pri izradi zakona samo PONEKAD konzultirana - tko je to onda radio na izradi tog doista kompleksnog zakona?

Pronatalitetna politika; je li to stihijsko rješavanje problema rodiljskim naknadama, rodiljskim dopustima, a zapravo bez pravoga plana o budućnosti te djece?

Koliko god mjere koje je premijerka Jadranka Kosor, tada potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti donijela početkom ove godine bile dobre (pravo zaposlenih i nezaposlenih rodilja na potporu, fleksibilno korištenje roditeljskog dopusta, pravo na posvojiteljski dopust, više naknade, itd.), one neće biti dovoljne da bi se zadržalo mladu populaciju u zemlji. Naime, prema projekciji Populacijskog Odjela UN-a za stanovništvo Hrvatske do 2050. godine predstoji nam intenzivan nastavak procesa depopulacije, ubrzan porast udjela starog stanovništva, smanjenje udjela mladog stanovništva i smanjenje broja stanovnika radno sposobne dobi.

Studija predviđa da će broj starog stanovništva biti čak 1,8 puta veći od broja mladog, što će za naš mirovinski sustav, sustav zdravstvene zaštite i socijalne skrbi biti veliki problem. Ipak, aktivna pronatalitetna populacijska politika – u što spadaju i gore navedene mjere - može donekle ublažiti jačinu navedenih promjena. Od presudne je važnosti u zaustavljanju iseljavanja - obrazovanje.  Što je veći broj visokoobrazovanih ljudi, to je država prosperitetnija, u prosperitetnoj i bogatoj zemlji više je živorođenih i manje iseljavanja, jer mladi će ostati u zemlji u kojoj imaju perspektivu.

Jeste li zagovornica legalizacije lakih droga?

Na primjeru Nizozemske vidimo da konzumentima takozvana laka droga ubrzo postane prelaka pa posežu za sve jačim narkoticima, prema tome ne, nisam za legalizaciju. Ali sam svakako za prevenciju i edukaciju, kao i za stroge kazne kako proizvođačima tako i preprodavačima!

Što mislite o ženama u politici i na visokim funkcijama uopće?

U 21. stoljeću vrijeme je da se konačno shvati kako spol nema veze s kvalitetom i znanjem. Angela Merkel je, prema magazinu Forbes, četvrtu godinu zaredom najutjecajnija žena svijeta. A sve je veći broj premijerki; Johanna Sigurdardottir, prva premijerka Islanda, Sheikh Hasina Wazed, premijerka Bangladeša, Zinaida Greceanii, premijerka Moldavije, pa Julija Timošenko, “samuraj u suknji” kako je Ukrajinci zovu…, ali i žena predsjednica, Cristina Kirchner u Argentini, Pratibha Patil u Indiji, zatim Michelle Bachelet, predsjednica Čilea, žena s fascinantnom biografijom, u Liberiji je to Ellen Johnson Sirleaf, prva žena neke afričke zemlje, Tarja Halonen, prva žena na vlasti u Finskoj… Mislim da možemo biti ponosni da je i premijerka Kosor, članica tog “kluba svjetskih žena”.

Mislim da žene daju dodatnu vrijednost politici zbog svojeg drugačijeg iskustva i stavova, manje doze agresivnosti, više empatije i urođene sposobnosti za “multitasking”. Općenito, one su promišljenije, posebice u odlukama o kojima ovise i drugi. To je uostalom i glavna teza iz istraživanja Sveučilišta Columbia i banke Goldman Sacks koja kaže da je ova recesija zapravo veliki evolucijski korak u kojem će “mačističko” vodstvo u ekonomiji i politici biti relativno brzo zamijenjeno stabilnim, brižnim i promišljenim ženskim vodstvom. A studija provedena u državama Europske unije na velikom broju korporacija pokazala je da aktivnija participacija žena u tvrtkama pomaže da one budu efikasnije i da izbjegnu rizična ulaganja.

Službeni je dio završen, opet se možemo malo opustiti pričama o djeci, Valentini i Tinu, kojeg mama rano ujutro vozi u školu, o strpljivom suprugu Zlatku, koji je eto “trpi” već punih 20 godina. O modi koju baš i ne prati, jer ne pati od markirane odjeće, ali zato voli tenis, rolanje i nadasve klasičnu glazbu. Joj to, tu smo se našle…. bilo bi još puno toga za ispričati o Vesni ženi, supruzi i majci. O pretrpanom dnevnom rasporedu odvjetnice i političarke, ali vremena je malo. Nekom drugom prilikom, jer obveze i putovanja čekaju.

Zamišljam je u njezinu domu, u neku tihu, toplu ljetnu noć gdje prebire po klaviru. Možda sviran “Fur Elise”, L. V. Bethovena, kojeg toliko voli.

Ah, zaboravila sam je pitati kako može cijeli dan izdržati u štiklama? Meni je osobno to pitanje života i smrti!

Sretno Vesna i hvala na kavi!

Pretraživanje

Priopćenja za medije

vrijeme 31.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Zahtjev za nadzorom izbora zbog diskriminacije kandidata
 
vrijeme 24.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Božićna i novogodišnja čestitka
 
vrijeme 24.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Škare Ožbolt darivala kapucinski samostan u Karlobagu, te se družila s građanima u Zagrebu
 
vrijeme 22.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Škare Ožbolt darivala učenike u mjestu Horvati
 
vrijeme 21.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Vesna Škare Ožbolt donirala djecu osnovne škole u Gračacu
 

prikaži sve

Intervjui

vrijeme 08.01.2010  izvor Izvor: Croatia Buisness Report
Q and A with Vesna Skare-Ozbolt on the Sanader Affair
 
vrijeme 04.01.2010  izvor Izvor: časopis Zaposlena
Ženska prava trebaju biti prioritet
 
vrijeme 04.01.2010  izvor Izvor: The Men
Vesna Škare Ožbolt za časopis The Men
 
vrijeme 25.12.2009  izvor Izvor: www.libela.org
Vesna Škare Ožbolt za portal Libela
 
vrijeme 24.12.2009  izvor Izvor: Croatia Business Report
Interview with Presidential Candidate Vesna Škare Ožbolt
 

prikaži sve

Press clipping