ispiši  dodaj u favorite  pošalji prijatelju  Share  Share
pitajte me
Facebook Twetter MySpace Youtube
Naslovnica Događanja Izborni program Upoznajte me Multimedija Vaš doprinos Blog

Talk show - Kako preživjeti krizu? Vesna Škare Ožbolt i Velimir Srića

vrijeme Subota 19. Rujan 2009.  izvor Izvor: Novi List  kategorija Kategorija: Intervjui  Bookmark and Share
Talk show - Kako preživjeti krizu? Vesna Škare Ožbolt i Velimir Srića

Otpuštanje ljudi, zatvaranje prodavaonica, pad dionica na burzi i totalno rasulo. Sve su to posljedice velike financijske krize koje Hrvatsku stavljaju u još gori polažaj nego što je ikada bio. Iako je recesija za neke znači i izazov, kad je u pitanju naša zemlja, svjetlo na kraju tunela kao da se ne nazire. Odgovore na to što bi trebalo poduzeti da se stvari pokrenu s mrtve točke pokušali su dati Vesna Škare-Ožbolt i Velimir Srića.

1. Što biste predložili/poduzeli za ublažavanje krize?

Vesna: Naša unutarnja kriza veća je od svjetske krize. Bez povećanja proizvodnje i zaposlenosti usmjerenih na izvoz, Hrvatska ne može riješiti problem svoje unutarnje krize. Treba dati poticaj ulaganju u gradnju, treba smanjiti kamatne stope, povećati izvoz i osobnu potrošnju. Treba početi konačno ulagati u same temelje gospodarstva iznutra.

Velimir: Generalni savjet za čitavu zemlju, kao i za pojedino poduzeće jednostavan je: kad brod ima problema s plovidbom, mijenjajte kormilare! Kriza je podjednako šansa i opasnost. Prije svega, valja iz glave izbaciti ideju da smo u krizi koja je opasna. Ta nas ideja paralizira, čini preplašenima, reaktivnima ili pasivnima. Krizu treba iskoristiti da se riješe problemi koji su bili odgađani ili ignorirani: smanjenje i reorganizacija države, ukidanje nepravednih privilegija, zamjena politički podobnih sposobnima.

2. Jeste li u privatnom životu poduzeli neke mjere ili promijenili neke navike?

Vesna: Naravno, u mojoj obitelji je prisutna štednja. Smanjili smo potrošnju, ne kupujemo kao prije, ne trošimo nepotrebno. Odrekli smo se nekih planova za neka bolja vremena. Na štednju i skromnost upozoravamo i našu djecu. Ja osobno manje trošim na sebe. Smanjeni su troškovi za garderobu, kozmetiku, nema više kupovine svega što vidiš.

Velimir: Mijenjam navike koje smatram lošima, neovisno o krizi. Pokušavam više vremena provoditi s obitelji, uživati u odrastanju djece, smanjiti radno opterećenje koje je godinama bilo veliko, baviti se stvarima koje su mi stvarno bitne. Osamdeset posto problema koje bih svakodnevno trebao rješavati ima dvadeset posto važnosti, a preostalih dvadeset posto ima čak osamdeset posto važnosti. Pokušavam se baviti samo tom petinom.

3. Je li recesija nekima dobro došla kao izgovor za otpuštanje ljudi?

Vesna: To je danas svakodnevni slučaj. Svi takvo stanje gledaju i šute. Ljudi su sve više nezaštićeni i sami u borbi za svoja prava. Vlast tu mora nešto učiniti i zaustaviti ovakva otpuštanja. Ne može samo stajati i slijegati ramenima.

Velimir: Ja očekujem da konačno počnemo otpuštati one koji to zaslužuju. Još smo uvijek navikli na radno mjesto na kojem smo zaštićeni kao medvjedi. One koji rade treba daleko bolje nagraditi, one koji ne rade treba ukloniti. Tada će nam svima biti bolje. Radno mjesto ne smije biti gledano kao socijalna kategorija, no država mora svima koji ne rade osigurati dostojan život. U tom smislu, kriza je dobrodošli povod za prava čišćenja.

4. Poznato je da hrvatski građani opušteno troše i rado »peglaju« kartice. Mislite li da trošenje ima veze s mentalitetom i koliko?

Vesna: Nekako mi se čini da je vrijeme opuštenog peglanja kartica prošlo. I peglanje kad-tad dođe na naplatu. Ovo su vremena discipliniranja u trošenju. Trošenje ima veze s mentalitetom, ali na žalost kriza je čini mi se ovoga puta jača od mentaliteta. Morati ćemo se osvijestiti, a posebno će se morati u razum dovesti oni koji su dobili mandat za vođenje zemlje.

Velimir: Danas je sustav vrijednosti poremećen. Umjesto da se pita tko smo, pita se što imamo. Nemaš li, ne trošiš li, kao da ne vrijediš. Iako svi plaču kako nemaju za osnovne potrebe, sedamdeset posto onoga što kupujemo, kažu istraživanja, nije bitno za osiguranje egzistencije. Postali smo obijesni. Inače, mene ne brine trošenje ako je produktivno, usmjereno u budućnost kao što su investicije u znanost, infrastrukturu, djecu, poduzetništvo ili ulaganje u obrazovanje.

6. Troši li većina stanovnika Lijepe naše iznad svojih mogućnosti?

Vesna: Mi smo dosta dugo živjeli iznad svojih mogućnosti. Navikli smo tako živjeti još od vremena komunizma. Voljela bih da ova naša zemlja i njeni građani konačno počnu živjeti od svog rada.

Velimir: Gledajući statističke podatke o kreditnoj zaduženosti stanovništva, onda nismo bitno iznad europskih prosjeka. Drugi je problem s državom koja stalno troši iznad mogućnosti društva, a prečesto to čini neracionalno.

7. Podržavate li uvođenje kriznog poreza i smatrate li to poštenim prema ionako osiromašenom hrvatskom puku koji za propuste Vlade nimalo nisu krivi?

Vesna: Ne podržavam uvođenje kriznog poreza jer mislim da se ušteda mogla napraviti na drugi način. Novi porezni nameti potpuno guše Hrvatsku. Kao što se može vidjeti, druge zemlje nisu uvele krizni porez i danas se Francuska i Njemačka dižu a Hrvatska još više tone upravo zbog nameta koji su sve jači i teži.

Velimir: Krizu nismo svi podjednako stvorili pa ne bismo niti svi trebali za nju linearno biti odgovorni. Budući da Vlada nema niti hrabrosti niti volje oporezovati slabo iskorištenu imovinu ili oduzeti novac nelegalno stečen korupcijom, kriminalom i nepoštenom privatizacijom, onda nas mora sve podjednako kažnjavati »haračem«. Mislim da ljude najviše boli nepravda. Svi bismo prihvatili žrtve kad bismo vidjeli da su pravedno raspoređene.

8. Ubacujete li novac u kasicu-prasicu?

Vesna: Ne. Sve manje novca stignem ubaciti u kasicu prasicu.

Velimir: Da, koliko mogu. Odgojen sam u duhu štedljivosti. Moja mi je mama prvu kasicu-prasicu poklonila za peti rođendan i od tada nikad u životu nisam bio u minusu, odnosno živio »na kredit«, to jest imao dugove koji bi bili veći od štednje kojom sam raspolagao. Nezamislivo mi je trošiti na račun svoje ili budućnosti moje djece.

9. U što bi u ovom trenutku bilo pametno uložiti novac onima koji ga imaju?

Vesna: Ja bih osobno savjetovala građanima da ako imaju novaca i ušteđevine da kupuju poljoprivredno zemljište, koje je kod nas još jeftino a cijene će naglo skočiti jer je potražnja za poljoprivrednim zemljištem u Europi ogromna. Budući da Hrvatska malo proizvodi, sve se uvozi, zemlja je jeftina, ali interes za zemlju vani raste ubrzano i doći će i do nas, a tada onaj tko ima zemlju je car. Može je davati u koncesiju i jako lijepo od toga živjeti. Osnovno pravilo je, kad jednom kupiš poljoprivrednu zemlju nemoj je prodavati jer ona je tvoje bogatstvo, već je daj u koncesiju. U Europi je sve manje obradivih površina. Sve je više stanovnika tako da raste potreba za obradivim površinama. Neke države su čak iz Afrike počele uvoziti zemlju i nanositi je na svoja područja. Izvori vode i zemlje biti će neprocjenjivo bogatstvo.

Velimir: Prije svega u sebe, a posebno svoju djecu. Treba učiti, razvijati se, obrazovati, učiti jezike, kupovati računala, knjige, putovanjima stjecati životna iskustva. U financijskom smislu sad je najpametnije oročiti novac i još malo pričekati. Cijene nekretnina očekuje dalji, čak ubrzani pad pa sada nije vrijeme za takve investicije, ne radi li se o posebnoj prigodi. Isto vrijedi za dionice. Isplate se također plemeniti metali i umjetnički predmeti.

10. Koliko će trebati godina da se sveukupno gospodarstvo koliko-toliko oporavi?

Vesna: Ja osobno mislim da bi tri godine intenzivnog i ozbiljnog rada bile dovoljne da se dovedemo u red. Naravno uvjet za to je vrijedna i habra politika i lideri.

Velimir: Ovisno o viziji i sposobnosti onih koje narod izabere i da im mandat za taj zadatak. Vladajućoj strukturi, uz časne iznimke, nitko ne vjeruje pa bi od nje bilo mudro da se sama makne, no to nije vjerojatno. Očekujem vruću jesen i prijevremene izbore koji će ubrzati proces oporavka. No prije dobrih vijesti stiže nam još poneka loša. Ulazimo u jednu do dvije turbulentne godine, no i nakon gadnog nevremena uvijek sine sunce.

PET STVARI KOJE O NJOJ NISMO ZNALI

Vesna Škare-Ožbolt, 20. lipnja 1961., političarka

1. Na summitu reformatora održanom 2006. godine u Gruziji, bila sam pozvana da zajedno s Martinom Laroom i Andrejom Ilijunobim da budem u savjetničkom timu premijera Iraka

2. Završila sam glazbenu školu – odsjek klavir

3. Volim pratiti tržište nekretnina

4. Brinem o dvoje djece iz Knina koji su ostali bez roditelja i žive sa bakom

5. Ne volim peglati

 

Pretraživanje

Priopćenja za medije

vrijeme 31.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Zahtjev za nadzorom izbora zbog diskriminacije kandidata
 
vrijeme 24.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Božićna i novogodišnja čestitka
 
vrijeme 24.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Škare Ožbolt darivala kapucinski samostan u Karlobagu, te se družila s građanima u Zagrebu
 
vrijeme 22.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Škare Ožbolt darivala učenike u mjestu Horvati
 
vrijeme 21.12.2009  izvor Izvor: Izborni stožer
Vesna Škare Ožbolt donirala djecu osnovne škole u Gračacu
 

prikaži sve

Intervjui

vrijeme 08.01.2010  izvor Izvor: Croatia Buisness Report
Q and A with Vesna Skare-Ozbolt on the Sanader Affair
 
vrijeme 04.01.2010  izvor Izvor: časopis Zaposlena
Ženska prava trebaju biti prioritet
 
vrijeme 04.01.2010  izvor Izvor: The Men
Vesna Škare Ožbolt za časopis The Men
 
vrijeme 25.12.2009  izvor Izvor: www.libela.org
Vesna Škare Ožbolt za portal Libela
 
vrijeme 24.12.2009  izvor Izvor: Croatia Business Report
Interview with Presidential Candidate Vesna Škare Ožbolt
 

prikaži sve

Press clipping